Je li Arni ljevak ili dešnjak?

Jako me zainteresiralo pitanje Plišane: «Je li vaš pas ljevak ili dešnjak?» To me je zainteresiralo prvenstveno za Arnija. Kažu, naime, da su ljevaci inteligentniji od dešnjaka. Za ljude, naravno. A, možda to vrijedi i za pse. Buba je već pokazala da je inteligentna, pa ako otkrijem da je Buba ljevak to će biti potvrda takvoj tvrdnji. Arni je već pokazao da je lukav, sklon šali, pametan, dobro i brzo pamti, ali bi bilo jako zgodno da možemo reći da je i inteligentan. A, test je li ljevak ili dešnjak to će potvrditi.

Sastavio sam i tablicu s mogućim načinima ponašanja iz kojih bih mogao nedvojbeno utvrditi je li pas ljevak ili dešnjak. A, napravio sam usporednu tablicu za Bubu i Arnija, naravno.

Prvo. Spava li na desnom boku onda je ljevak, a spava li na lijevom onda je dešnjak. Odmah sam pogledao kako naši psi spavaju. Arni je ležao na lijevom boku, a Buba na desnom. Znači, Arni bi mogao biti dešnjak, a Buba ljevak. Ali, tada sam se sjetio da Arni na svom omiljelom mjestu, pokraj stepenica u dnevnom boravku, spava na desnom boku, a Buba kad spava pokraj mojih nogu kad pišem na kompjutoru leži na lijevom boku.

Arni, k tome, povremeno spava na leđima. Kada je naročito zadovoljan. I, tada raširi sve četiri, i prednje i stražnje, pa pokazuje nešto nepristojno.

A, Buba vrlo rado spava i na trbuhu. Tada stavi glavu među prednje šape, da bi joj bilo udobnije. Zaključio sam da test sa spavanjem baš i nije pouzdan.

Drugo. Glodanje. Ako pas više glođe lijevu nogu od stolca onda je dešnjak, a ako više glođe desnu onda je ljevak. Odmah sam pregledao stolce koje je Arni glodao. Noge su bile oglodane jednako, sve četiri. Na jednom stolcu, jedna desna noga bila je malo jače izglodana. Znači Arni bi mogao biti ljevak. I, već sam to htio zapisati u tablicu, kad sam se sjetio da Buba uopće nije glodala noge od stolca. E, znači, ni taj test s glodanjem nogu od stolca nije pouzdan za sve pse.

Onda sam se sjetio papuča. Moje je papuče Arni glodao kad god bih bio malo neoprezan pa ih se mogao dočepati. Odmah sam potražio te stare papuče koje je Arni glodao. Ako je jače izglodana lijeva papuča Arni je dešnjak, a ako je desna Arni je ljevak. Sve bi to bilo u redu, ali čim sam našao papuče odbacio sam i taj test. Obje papuče bile su tako izglodane da se nije moglo prepoznati koja je lijeva, a koja desna. Kad sam još tome dodao da Buba uopće nije glodala papuče, i taj sam test odbacio kao potpuno nepouzdan.

I, onda mi je sinulo.

I Buba i Arni moraju svakodnevno piškiti. Odmah sam izveo Arnija i Bubu na brijeg, da obave tu svoju dnevnu potrebu. Prva je nastupila Buba. Ali, razočarala me je. Ona se jednostavno čučnula, popiškila i nije digla ni jednu nogu.

Dok sam ja testirao Bubu, Arni je tu svoju potrebu već negdje obavio, a ja nisam vidio koju je nogu digao. Nije mi preostalo drugo nego da zamolim Arnija da tu svoju potrebu ponovi. U znanstvene svrhe.

Ali, Arni ili nije shvatio potrebe znanosti ili mu se više nije piškilo. Da bih Arniju nekako jasnije dao na znanje što se od njega očekuje, stao sam uz šljivu, koju Arni inače obilno zalijeva, i digao nogu. Onako kako bi to učinio i Arni. Tada je Arni odskočio u stranu i sakrio se iza Bube. Čuo sam ga kako je tiho pita: «Čuj! Što je ovom našem gazdi danas? Zašto me hoće popiškiti?»

Nije mi preostalo drugo nego da primijenim najvažniji test: uz koju nogu Arni hoda kad je u šetnji. Taj mi se test činio najpouzdanijim jer mi Arnija nikada nismo učili uz koju nogu treba ići. On je to znao sam. U početku sam taj test htio preskočiti, jer Buba ne voli ići u šetnju, pa ne bi mogla poslužiti kao kontrolni uzorak. Ali nije bilo druge, kad su mi već prethodni testovi propali.

Odmah sam upitao suprugu, koja često ide s Arnijem u šetnju, uz koje joj koljeno Arni hoda kad idu u dućan. Ona se malo zamislila, i odgovorila: «Kad idemo u dućan Arni mi je uvijek s lijeve strane.»

Ja sam odmah zaključio, znači Arni je dešnjak. Ali, novi me je podatak razočarao. Supruga je naime dodala, da se na povratku Arni uvijek drži s njezine desne strane.

I, odmah obrazložila tu činjenicu: «Kad idemo u dućan, ili iz dućana, idem s one strane ceste gdje je nogostup. Pa, kad idemo u dućan nogostup je s lijeve strane ceste, a kad se vraćamo taj isti nogostup postaje desni. A, Arni uz ograde pronalazi kojekakve mirise, pa mu je ta strana uvijek zanimljivija. Kad ide u dućan to je lijeva strana, a kad se vraćam, lijeva strana postaje desna.»

Bio sam tako opterećen tim testom, kako odrediti koji je od naših pasa dešnjak, a koji ljevak, da sam se noću budio sav u znoju.

Kako riješiti tu zagonetku?

Jedne mi je noći sinulo. Treba jednostavno pitati Arnija i Bubu tko je ljevak, a tko dešnjak.

Rečeno, učinjeno.

Bilo mi je žao probuditi ih. Spavali u hodniku k'o anđeleki.

Ipak, probudio sam ih. Kad sam bio siguran da su budni postavio sam im isto pitanje: «Tko je ljevak, a tko dešnjak?»

Buba je baš htjela odgovoriti, kadli je Arni utrčao s pitanjem: «Što ti to znači ljevak, a što dešnjak.»

Tražio sam primjere kojima su mene, dok sam bio mali, tako mučili. I vezali mi lijevu ruku na leđa da ne bih njome pisao ili jeo. Jer bio sam ljevak. Sada više nisam. To su mi izbili iz glave još dok sam bio mali.

Objasnio sam Arniju, ako piše s lijevom rukom, onda je ljevak, a ako piše s desnom, onda je dešnjak.

Arni me je samo zbunjeno pogledao i upitao: «A može li se biti ljevak i dešnjak istovremeno?»

Kad sam ga upitao kako on to misli, odgovorio je: «Pa, ti, kad pišeš na kompjutoru, pišeš s obadvije ruke.» I, huncut jedan priupitao: «Čuj! A, da ti možda nisi smetnjak?»

Sada sam pokušao s hranjenjem. Pitao sam Arnija u kojoj ruci drži žlicu kad jede. Arni me samo zbunjeno pogledao, a Buba se počela tako smijati da sam se već uplašio da će probuditi suprugu, koja o tom mojem noćnom eksperimentu nije znala ništa.

«Ha! Ha! Ha! Hi! Hi! Hi! He! He! He!» - smijala se Buba i valjala se od smijeha.

A, onda je, kad se malo smirila, još uvijek kroz smijeh rekla: «Probaj si zamisliti Arnija sa žlicom u toj njegovoj golemoj nespretnoj šapetini!»

I, ponovno se počela valjati od smijeha. A, onda mi je malo kroz šalu, a malo ozbiljno, objasnila da psi pri jelu ne koriste pribor za jelo.