Okrutna igra

         Prava priča počinje negdje u proljeće, tako nekako prije pet šest mjeseci. Netko od osoblja robne kuće opazio je skotnu kuju kako obilazi robnu kuću i pokušava uspostaviti kontakt s ljudima.

Neke bi od kupaca pratila od ulaza robne kuće do njihova automobila.

Bilo je očito da traži nečiju pomoć.

Psa je najvjerojatnije netko šutnuo na ulicu ili istovario iz automobila tako daleko da ne bi mogla naći put kući.

         Onaj tko je prvi opazio psa u nevolji obavijestio je i druge. Tako su dobri ljudi, zaposleni u robnoj kući, počeli hraniti buduću majku tko zna koliko lijepih štenaca.      

Dobila je i ime. Boba.

Nije prošlo nekoliko dana kadli je Boba donijela na svijet pet ili šest štenaca. A, možda i kojega više. Točnoga broja nitko se ne sjeća.

Boba se okotila pod nekom strehom iza robne kuće, gdje je bilo privremeno odlagalište kartonskih kutija od ambalaže. Tamo je nitko nije smetao, a kutije su bile zaklon i njoj i njezinim štencima.

Dobri ljudi iz robne kuće počeli su tražiti dobru dušu koja bi udomila skotnu kujicu zajedno sa svim njezinim štencima.

Još bi možda netko i udomio umiljatu Bobu, ali ne i sve štence.

Vrijeme je prolazilo, štenci su rasli, ali vrag ne spava. Traženje udomitelja za Bobu i njezine štence potrajalo je predugo.

Tako je netko tko ne voli pse bio brži od dobrih ljudi iz robne kuće.

I, taj je netko obavijestio higijenski servis, čitaj šinteraj, da tamo negdje iza robne kuće vreba opasna kuja  s mnoštvom štenaca.

I, kombi higijenskog servisa je stigao.

Iz njega su se iskrcali higijeničari sa svim potrebnim priborom za lov na nejake psiće.

Uzalud su dobri ljudi iz robne kuće uvjeravali da će brzo naći udomitelja za Bobu i njezinu nejačad.

Higijeničari su se pozvali na nekakav zakon ili propis i bacili se na posao.

Boba je branila svoje psiće, pa su se higijeničari prvo okomili na nju. Dugačkim štapom nabacili su joj žičanu omču oko vrata i nimalo nježno ubacili je u kavez za to pripremljen u kombiju.

Psići su se potom razbježali.

Da to nije bila okrutna igra, bilo bi zabavno gledati higijeničare kako se igraju lovice sa spretnijima od sebe.

Pohvatali su sve psiće, ubacili ih u kavez k Bobi i odvezli Bobu i njezine psiće.

Zna se kamo. U šinteraj. I, zna se što u šinteraju događa s psima bez vlasnika. Pa bila to i samohrana majka s djecom.

Što je bilo dalje, čitajte u slijedećoj priči.