Priča o Šampionu

         Ova priča teče malo naopako. Od kraja prema početku. Jer, jedan je naš prijatelj s foruma poželio priču kojoj će se odmah znati svršetak. I, ima li priča tužan ili sretan kraj.

Neka vas to ne smeta. Barem odmah znate kraj, ako vam se baš i ne čita cijela priča.

Šampion i neki čudni lovci

I, tako se Šampion našao u kući mojega prijatelja. To se dogodilo nakon dugotrajnog sastanka kinološkog društva, kojega je moj prijatelj član. A, na tome se sastanku raspravljalo o tome kome povjeriti Šampiona na čuvanje. Budući da se moj prijatelj vrlo uspješno bavi uzgojem lovačkih pasa, odlučeno je da je on zaslužio takvoga psa, Šampiona. Prije negoli su mu dodijelili Šampiona imao je dvije vrhunske ženke. Sada ima tri psa, dvije ženke i Šampiona.

Moj prijatelj živi u jednom malom mjestu, prije bi se moglo reći u selu, u Moslavini. Osim što je član kinološkog društva, on je član i mjesnog lovačkog društva. I lovačko društvo i kinološko društvo broji svega desetak članova.

I tih su desetak članova članovi i jednoga i drugoga društva. Kinološko društvo ima sastanke svakog neparnog tjedna u mjesecu, a lovačko društvo svakog parnog tjedna u mjesecu. Tako se naše društvo lijepo sastaje svakoga tjedna. U posebnoj prostoriji mjesne gostionice, naravno.

A ti lovci, kao i svi lovci imaju lovačke pse. Svaki najmanje jednoga. Imaju oni i lovačke odore, lovačke čizme, lovačke šešire, lovačke opasače i fišeklije. I, lovačke puške, naravno.

Ali ipak, ti naši lovci, na čelu s mojim prijateljem, nešto nemaju. Nešto što inače imaju svi drugi lovci. Nešto za čime svi lovci žude. Osim ovih lovaca. Ti naši lovci nemaju lovačkih trofeja. Zato što to baš i nisu obični lovci. Oni su ustvari veliki prijatelji prirode i svega živoga u prirodi. A, odlazak u prirodu, na izlet, da bi se uživalo u izlasku Sunca, cvrkutu ptica, druženju s prirodom, ljudi u njihovoj sredini ne bi razumjeli. I, tako su se naši prijatelji proglasili lovcima, umjesto recimo planinarima. Kad Moslavina baš i nema neku planinu.

 Naši lovci u jesen grade hranilišta za divljač, a zimi im tamo stavljaju hranu. Tako divljač zimi ima što jesti, pa ne upada u polja i ne uništava mladice. I, svi u mjestu hvale lovce.

Jer oni brane njihove usjeve od divljači. A, naši pak lovci uživaju u prijateljevanju s prirodom i divljači u šumi.

Kad idu u lov, u prvom šumarku ispale nekoliko hitaca u zrak, da bi selu dali na znanje kako oni love i štite nasade od divljači.

Naši prijatelji, lovci, sa sobom vode i svoje pse. Koji, zajedno sa svojim vlasnicima, uživaju u redovnim šetnjama šumom.

I Šampion, naravno. Čini se čak da on u tome uživa više od ostalih pasa. Jer, on je prije nekoliko mjeseci tek došao u Moslavinu. Sve mu je to što ga okružuje novo i uzbudljivo.

Odakle je i kako naš Šampion došao u Moslavinu čitajte u slijedećoj priči.