ARNI

Zamijenjene uloga
Home
Predgovor
Kako je Arni prestao piskiti kao curica
Arni je nestao
Avrr! Cudoviste. Avrr!
Zasto je Arni odbio poci u setnju
Dobro jutro, Arni
Zamijenjene uloga
Zasto me Arni vise ne budi prije zore
Kako je Arni prevario Bubu
Kako je Arni ponovno prevario Bubu
Samo ti spavaj
Neobicni nocni gosti
Je li Arni ljevak ili desnjak
Arni je ipak ljevak
Arni je ipak ljevak
Arni! Zar opet?
Kako je Arni sacuvao gredicu sa cvijecem
Arni! Zar ti gredice nisu dovoljno?
Arni, Buba i puni Mjesec
Gdje je kost?
Arni na izborima
Arni se uozbiljio
Tko hoce jednoga maloga Kikica
Sina se vratila s mora
Kikicev povratak
Kako se Kikic udvostrucio
Dva su Kikica ipak malo previse
Rastanak
Tu je sada moj dom
Mrvica i gospodin Komadina
Zasto bas mene
Sampion i neki cudni lovci
Kako je Sampion dosao u Moslavinu
Spasavaj se tko moze
Jura ide doma
Kako je Repuska skupljala orahe
Pametna nasa Repuska
Babaroga
Kako se Zuco docepao ribice
Prica o Laru
Prica o Lili - Prvi susret
Okrutna igra
U bijegu je spas
Prica o Crnome
Bez cime se ne moze
Cima nije cima
Cima zna sve
Don je otisao, dosao je Don
Donov duh
Arni
Page Title

Zamijenjene uloge

 

Jutros sam bio probuđen točno u 4 sata i 15 minuta. Ali, nije me probudio Arni, kao što to obično čini. Nije me probudila ni Buba. Ona se ionako budi kasnije.

Probudile se me ptičice, koje su pjevale ispod našega prozora, da je sve orilo.

Ali, gdje je Arni? Zašto me nije došao probuditi? Kao svakoga jutra. Da nije bolestan, ili,  ne daj Bože, da nije nešto još gore? Odmah sam skočio iz kreveta, da vidim što je s Arnijem.

Arnija sam zatekao na kraju hodnika. Ležao je na boku, kao da je mrtav. Ali nije bio. Samo je tvrdo spavao. Ili se pravio da spava.

«Čuj, Arni. Zašto me nisi došao probuditi? Da nisi bolestan?» - pitao sam ga zabrinuto.

«Kaj bi bil bolestan. Vidiš da spavam.» - odgovorio je Arni. I nastavio spavati.

Ipak, bio sam zabrinut. Tako se Arni do sada nije ponašao. Ostao je ležati u istom položaju i nije se ni pomaknuo.

Sada sam promijenio taktiku.

«Čuj, Arni. Digni se. Da ne propustimo izlazak Sunca.»

Ali, Arni se nije ni pomaknuo. Samo je promrmljao, više za sebe, nego meni kao odgovor: «Uuuh. Pa to sam gledao već najmanje sto puta.»

Sada sam već bio jako zabrinut. Kako natjerati Arnija da se probudi, točnije da ustane. Jer, bio sam siguran da je budan, samo ne će ustati.

«Čuj. Da nisi možda žedan?» - pokušao sam njegovom taktikom, kad me ujutro izvlači iz kreveta.

Arni uopće nije odgovorio.

«Čuj. Možda moraš kakati?» - pokušao sam ponovno.

Arni je samo otvorio jedno oko, pogledao me s tim jednim okom, i gotovo uvrijeđeno odgovorio: «Ne moram. Pa znaš da kakam tek poslije osam sati.»

Zatvorio je to jedno oko i nastavio spavati.

Sada sam zaigrao na zadnju kartu. Ako to ne upali, Arni je sigurno bolestan.

«Čuj. Da uključim kompjutor, pa da se idemo diviti Gunnici?» - pitao sam Arnija.

«Može. Može. Uključi.» - Arni je odmah veselo skočio i uputio se do kompjutora.

Upalilo je. Arni, znači, nije bolestan. Samo jednostavno nije htio ustati.

Ali, zašto?

On je obično taj koji se budi prvi. A, čak i kad bih ga zatekao da spava, dovoljno je samo nešto reći i Arni bi već skočio i veselo mahao repom, spreman na igru.

Jutros nešto nije bilo u redu. Samo što? To tek moram otkriti.

Enter content here

Enter supporting content here

Copyright: © Borko Boranic - Tiberije

tiberije (at) gmail.com