Zašto je Arni odbio poći u šetnju

Arni jako voli ići u šetnju. Još od zimus kad smo se ono igrali igru koju je on izmislio: «Gdje je rupa u ogradi?»

I moja supruga voli povesti Arnija, ne samo u  običnu šetnju, nego čak do onoga dućana gdje je zimus čuvao onaj stalak za bicikle. Jedino ga ne vodi sa sobom kad ide u mesnicu, ili u robnu kuću, ili na plac. Tada ide autom i obično se zadrži duže vremena. A, Arni odmah zna kada supruga ide u dućan po kruh, a ne nekuda dalje.

Obično se uredi malo drugačije nego kada ide autom. Odjene nešto sportsko i obuče lagane cipele. Ugodnije za hodanje.

Osim toga uredi i Arnija. Počešlja ga tako da izgleda kao da ide na izložbu.

I, oboje uživaju kad ih prolaznici zadivljeno promatraju. Moja je supruga ponosna na Arnija, a Arni na svoje velike šape i kitnjasto sjajno krzno. Još nešto moju suprugu čini ponosnom. Arnijevo ponašanje. Arni uvijek hoda uz nogu, iako ga to nismo posebno učili. A, hod mu je elegantan i elastičan, tako da mu bogato krzno leluja i izgleda još bogatije.

Toga jutra, međutim, nešto nije bilo u redu. Buba je već nestala i sakrila se tko zna gdje. Ona, naime, ne voli ni šetnju ni lajnu.

Ja sam nešto prtljao u sobi i čuo suprugu kako tepa Arniju: «Hajde dođi. Arni, hadje, idemo po kruh. Arniću, pa ti voliš ići u šetnju.»

Izišao sam u hodnik i imao što vidjeti.

Arni je sjedio na mjestu gdje obično sjedi prije izlaska, dok bi čekao da mu netko otvori vrata. Tada bi obično izjurio niz stepenice do dvorišnih vrata i tamo ponovno sjeo i čekao suprugu s lajnom, da pođu u šetnju.

Sve bi bilo u redu, kao i svakoga dana, da su kućna vrata bila zatvorena. Ali, vrata su bila širom otvorena, a Arni je sjedio i čekao. I, bivao sve nervoznijim.

«Koj' mu je vrag danas? Tako voli ići u šetnju.  A, danas. Pogledaj. Ni da mrdne.» - rogoborila je moja supruga.

Pogledao sam kroz vrata, da nije vani nešto što je uplašilo Arnija. Nije bilo ničega, a ni Arnij nije izgledao uplašen. Samo je bio nervozan.

To se lako vidjelo. I, nestrpljivo je nešto očekivao.

Htio sam pogledati ne boli li ga nešto. I, onda mi je sinulo.

«Čuj.» - pitao sam suprugu: «Jesi li danas počešljala Arnija? Znaš da ga uvijek počešljaš prije šetnje. Možda čeka češljanje.»

«Ma svašta.» - odgovorila je supruga, ali je ipak dohvatila Arnijev češalj. Arni je odmah živnuo i lijepo se namjestio da ga supruga počešlja.

Kad ga je supruga lijepo uredila, pogledao se u špigl, malo s lijeve, pa onda malo s desne strane i na kraju an fas.

Zadovoljan izgledom, namignuo mi je. I, huncut jedan prišapnuo: «Znaš, moram biti zgodan, uredan i lijepo počešljan kad idem u dućan. Možda putem sretnem Gunnu ili Malenu.»

I, sjurio se brzinom munje prema dvorišnim vratima.

A, supruga i ja nismo mogli vjerovati da je Arni odbio poći u šetnju nepočešljan.