Arni na izborima

U nedjelju, na dan izbora, bio je lijep i topao jesenski dan. Ne znam je li dan bio lijep zbog izbora, ili zbog toga što smo na izbore poveli i Arnija. Htjeli smo povesti i Bubu, ali ona se odmah sakrila, čim je vidjela da pripremamo ogrlice i lajne. Buba ne voli ići u šetnju, pa makar to bilo i na izbore. Tako smo Bubu, na njezin zahtjev, ostavili da čuva kući i poveli samo Arnija.

         To je za Arnija bio pravi doživljaj. Do sada smo ga šetali uvijek od centra grada, a kako je moje izborno mjesto bilo na glavnome trgu, to smo krenuli u suprotnom smjeru. Prema glavnome trgu.

         Putem je Arni otkrivao nove mirise i na svakom je stupu ostavio poruku drugim psima. Koji će možda sa svojim gazdama također izići na izbore. A, putem je bilo toliko stupova, da je Arniju ponestalo materijala za obilježavanje već i prije nego smo što smo prevalili pola puta.

         Na trgu je bilo ljudi kao da je proštenje. Svi kafići, koji su zbog lijepog vremena još radili na otvorenom, bili su prepuni. Pred izbornim mjestom bilo je mnogo ljudi, a na slobodnom dijelu trga bilo je šetača više nego ljeti. Svi su htjeli iskoristiti lijep i topao jesenski dan.

Bilo je tu i starih i mladih, penzionera i nepenzionera, roditelja s malom i onom malo većom djecom. Dok sam ja čekao u redu, da dam svoj glas nikome, moja je supruga sjela na klupu i čuvala Arnija.

         Začas se oko Arnija skupilo mnogo radoznalaca, koji su se divili Arniju i njegovome bujnom krznu. I, nisu mogli vjerovati da Arni do sada nije osvojio nikakav pehar i da ga mi uopće ne vodimo na izložbe pasa.

         S Arnijem su naročito bila oduševljena djeca. Arni je ponosno sjedio, visoko uzdignute glave, a djeca bi pitala smiju li ga malo pogladiti. Kad su dobili odobrenje i kad su se uvjerili koliko je Arni pitom, svi su ga htjeli pogladiti i malo počeškati iza uha.

         Ukratko. Arni je na trgu bio veća senzacija od izbora i svih izbornih kandidata zajedno.

         A, onda se dogodilo.

         Među radoznalcima našao se i jedan tata s malcem od oko godinu i pol ili dvije. Taj je malac bio toliko oduševljen Arnijem, da je od radosti zavriskao. A, zavriskao je tako visokim sopranom na kakvom bi mu moga pozavidjeti i nada našega visokotonskog pjevanja Sandra Bagarić. A, upravo taj sopranski vrisak radosti strahovito je uplašio Arnija.

Arni je prvo skočio na klupu i potom potražio spas u gazdaričinom krilu od njemu nepoznate napasti. Malca sa sopranskim vriskom radosti.

Svi su se na trgu veselo nasmijali Arnijevoj hrabrosti i njihova simpatija prema Arniju još je više porasla. I, da je bio kandidat neke stranke sigurno bi pobijedio na izborima.

Ali, Arni više nije htio napustiti gazdaričino krilo sve dok ja nisam došao s glasovanja. Tek se tada Arni osjetio malo sigurnijim i sišao je s gazdaričinoga krila i klupe.

Na opće zadovoljstvo prisutnih, a naročito djece.