Avrrr. Čudovište. Avrrr.
Dok sam pisao priču kako je Arni nestao, Arni je gledao preko mojega ramena, i točno
pazio da ne bih napisao nešto što se nije dogodilo, ili nešto što se njemu ne bi dopalo. Tada bi se obično
pobunio, i ja bih morao ispravljati ono što sam napisao.
Tako je bilo i danas.
Kad je Arni preko mojega ramena pročitao da sam ga nazvao letećim dlakavim čudovištem
s klempavim ušima i kitnjastim repom, malo se kiselo nasmiješio. Ali, to mu se izgleda dopalo, pa je kao samo za
sebe komentirao: «Čudovište? Hm! Čudovište plaši sve oko sebe.
Zar ne? To bi moglo biti zabavno.»
Odmah je otišao pred špigl, iskesio zube i zauzeo zastrašujuću pozu. Nekoliko
se puta ponovno namještao, i kad je ocijenio da izgleda dovoljno zastrašujuće, baš kao pravo dlakavo čudovište
s klempavim ušima i još k tome leteće, otišao je probuditi Bubu.
«Avrrr! Čudovište! Avrrr!» - rekao je Bubi i zauzeo najstrašniju pozu koju je
uvježbao pred špiglom.
Ali, Buba se nije dala ni prevariti ni prestrašiti. Odmah je znala da ima posla s crnim
dlakavim huncutom.
«Hajde, prestani glumatati. S tom tvojom njuškom ne ćeš prestrašiti nikoga!»
- rekla je Buba Arniju i mirno nastavila spavati.
Ali, Arni se nije dao smesti. Ideja o letećem dlakavom čudovištu, koje plaši
sve oko sebe, jako mu se dopala. Kad nije uspio s Bubom, odmah je izišao na dvorište, ne bi li na cesti nekoga preplašio.
Ali, bilo je već kasno, na ulici nije bilo nikoga. Čak ni mačaka koje ovuda često šeću.
Nije mu preostalo drugo nego preplašiti nekoga od ukućana. Bubu nije uspio, ja sam
napisao da Arni liči letećem dlakavom čudovištu s kitnjastim repom i klempavim ušima. Preostala mu
je samo moja supruga. E, to je prava mušterija za dlakavo čudovište. Ona je gledala nekakav horor film na TV,
pa je Arni zaključivao da njegovo iznenađenje sigurno mora upaliti. Ona će se pod utjecajem horora i njegovog
zastrašujućeg izraza sigurno grdno preplašiti.
Ali nije. Kad je Arni došao pred suprugu, zauzeo zastrašujuću pozu i strašnim
glasom rekao: «Avrrr! Čudovište! Avrr!», supruga ga je zagrlila, pogladila, počešala iza uha i nastavila
gledati horor.
Iako je bio jako iznenađen, Arni se nije uvrijedio. Odmah je upamtio.
Ako nekoga prestraši s «Avrrr! Čudovište! Avrr!», odmah će uslijediti češkanje.
A to Arni jako voli.
I, sada kad želi da ga netko počeše, namjesti zastrašujuću facu i kaže:
«Avrr! Čudovište! Avrr!» I odmah se izvrne na leđa, raširi stražnje noge i očekuje da ga se
počeše po trbuhu.
I, za divno čudo, uvijek upali.
Tako je Arni našao čarobnu formulu, kad želi da ga se pomazi ili počeše
iza uha ili po trbuhu.
Žrtvu jednostavno uplaši zastrašujućim izrazom lica i prijetećim strašnim glasom:
«Avrr! Čudovište! Avrr!»