Dva su Kikića ipak malo previše

         Kikići su se neko vrijeme igrali u svojemu dvorištu, ali im je uskoro postalo dosadno. I, lijepo su se zajedno uputili do Sine. Neko su se vrijeme lijepo igrali svi troje, a onda su se Kikići otputili kući.

         Nekoliko ih dana nije bilo, pa su se onda ponovno pojavili. I, lijepo se igrali sa Sinom. Ti su se posjeti neko vrijeme ponavljali, ali igra više nije bila kao prije.

         Prije, kada je Kikić dolazio sam, Sina je povlačila Kikića po pločicama kao da je nekakva odbačena krpetina. I Sina i Kikić uživali su u takvoj igri.

         Kada se Kikić udvostručio, tj. kada je počeo dolaziti sa svojim bratom, igra više nije bila kao prije. Sina nije mogla istovremeno povlačiti obadva Kikića. To je za nju, onako nježnu, ipak bilo malo previše. Pa, je onda povlačila samo Kikića, kao prije, dok još nije bio udvostručen.

         Ali, i Kikićev se je brat htio igrati. Pa je stalno ometao Sinu i Kikića u njihovoj omiljeloj igri. Povlačenja po pločicama.

         To je odjednom Sini počelo smetati i ona je zarežala na Kikićevoga brata. S jasnom porukom, da se drži po strani, dok se ona igra s Kikićem.

Kikićev brat nije odmah shvatio jasnu Sininu poruku, pa se i nadalje uplitao u igru Kikića i Sine. Jer, i on je došao igrati se.

         Kikić nije mogao ostati neutralan, pa je i on zarežao na svojega brata, s jasnom porukom da se ne miješa u njegovu igru sa Sinom.

         To je za Kikićevoga brata ipak bilo malo previše. I, on se uvrijeđen uputio kući.

         Kikić se malo zamislio i ocijenio da se ipak nije dobro ponio prema svojemu vlastitom bratu. Pa, se lijepo oprostio od Sine i krenuo kući.

         Nitko ne zna je li se Kikić ispričao svojemu bratu. Oni su se jednostavno zajedno vratili u svoje dvorište i nekoliko dana nisu dolazili u našu ulicu. Vjerojatno su se igrali zajedno. Sve dok Kikiću takva igra nije dosadila. I, poželio je ponovno se poigrati sa Sinom. Kao u vrijeme dok još nije bio udvostručen.

         I, Kikići su se ponovno pojavili pred Sininim vratima. Sina se Kikićima jako obradovala. Odmah je s njima podijelila svoj obrok. Znala je da su nakon dugoga puta obojica ogladnjeli.

A, Sinini vlasnici mazili su i jednoga i drugoga Kikića, kao da su njihovi.

         Ali, kad su se Sina i Kikići počeli igrati, opet je Kikićev brat postao suvišan.

         I, cijela se priča ponovila. Prvo je na Kikićevoga brata zarežala Sina, pa onda Kikić, a tada se Kikićev brat uvrijedio i otputio kući. A, malo poslije i Kikić je krenuo kući. Za svojim bratom.

         Tko zna koliko bi još puta Kikići dolazili na igru i odlazili posvađeni, da se jednoj staroj gospođi, negdje na polovici puta od Kikićevoga dvorišta do Sine, nije svidio mali pekinezer. I, to upravo Kikićev brat. On se od Kikića razlikovao samo po bijelim prednjim šapicama. A, upravo te bijele prednje šapice na Kikićevom bratu svidjele su se staroj gospođi. 

         Kad su tako, jednoga dana, Kikići prolazili pokraj njezinoga dvorišta, stara ih je gospođa pozvala u svoje dvorište da ih malo pomazi. Naročito Kikićevoga brata.

         Kikić se pozivu nije odazvao. Njegov je cilj bilo Sinino dvorište. I, igra sa Sinom naravno. Osim toga njega će Sinini vlasnici sigurno pomaziti.

         Kikićev je pak brat, vjerojatno, ocijenio da će ponovno biti suvišan u igri i prihvatio je poziv stare gospođe. I, nije pogriješio. Stara mu se gospođa jako obradovala. Počastila je Kikićevoga brata raznovrsnim poslasticama, i mazila ga kao da je njezin kućni ljubimac. To se jako svidjelo Kikićevom bratu. I, ostao je u dvorištu stare gospođe, da joj pravi društvo.

         Kikić je pak produžio do Sine i lijepo se s njom poigrao. Sada bez trećega. Kad su se tako lijepo naigrali, Kikić se je otputio kući.

         Usput je iz dvorišta stare gospođe pozvao svojega brata. I, zajedno su se vratili u svoje dvorište.

         Sutradan, Kikići su ponovno napustili svoje dvorište. Kikić se otputio do Sine, a njegov brat u dvorište stare gospođe. To je jako obradovalo staru gospođu, i ponovno je cijeli dan bila sretna da može  čuvati maloga pekinezera s bijelim šapicama. I, maziti ga. Što je Kikićevom bratu bilo ugodno.

         I, sada Kikići ujutro zajedno odlaze iz svojega dvorišta i predvečer se zajedno vraćaju. Kikić nakon igranja sa Sinom, a njegov brat nakon maženja sa starom gospođom. Ponekad Kikić prenoći kod Sine. A onda, njegov brat prenoći kod stare gospođe. Koja se tome jako raduje, jer je jako zavoljela maloga slatkoga pekinezera. Kikićevoga brata.

         A vlasnici udvostručenoga Kikića zaključili su da je  malim pekinezerima urođena sklonost skitnji.

I, odlučili su, kada budu drugi puta kupovali psa, kao igračku svojoj djeci, nikako ne smiju kupiti maloga pekinezera. Jer, mali su pekinezeri rođeni skitnice.

O malim slatkim pekinezerima, Kikićima ima još. Jer priča još traje, a pravi se rasplet tek naslućuje.