Priča o Repuški

Kako je Repuška skupljala orahe

Repuška nije ni pas, ni mačka, ni miš, ni kokoš, ni papigica. Nije ni pajcek, ni kos, pa ni prekrasna lokardica.

Repuška je obična šumska vjeverica.  Ipak, Repuška je naš ljubimac. Doduše ne kućni, ali onako polu-šumski polu-vrtni. Jer Repuška živi u šumi, a samo povremeno posjećuje naš vrt. 

Ali, Repuška baš i nije obična šumska vjeverica.

Prvo, Repuška ima prekrasan kitnjast rep. Najmanje je dvostruko veći od nje same. Vjevericu s takvim lijepim repom još nismo vidjeli, iako ih u šumi ima mnogo.

I, zato smo je nazvali Repuška.

Repuška se još po nečemu razlikuje od ostalih vjeverica iz šume. Dolazi u naš vrt i dvorište, što druge vjeverice ne čine. U našemu dvorištu, na boru povremeno priredi lijepu predstavu. Pravi je užitak gledati je kako izvodi vratolomije skačući s grane na granu. Pritom se vrlo spretno služi repom kao kormilom.

Ali, Repuška čini još nešto što nismo vidjeli da čine druge vjeverice. Repuška skuplja orahe. To možda ne bi ni bilo neobično, jer sve vjeverice vole orahe.

Ali, Repuška po te orahe ide čak na ugao naše i susjedne ulice. Tamo, na ničijem zemljištu, rastu dva stabla oraha.   

I, kad orasi dozore i počnu padati sa stabla, Repuška ih dolazi skupljati.

Uvijek u isto doba dana, rano ujutro, tek što svane.

Prvo se pojavi na hrastu s druge strane naše ograde, onda preskoči na stablo trešnje, u našemu vrtu, pa na bor, a onda krene duž naše ograde do ceste.

I, tada se upušta u jako opasan pothvat. Bar za vjevericu. Pretrči preko ulice do stabla susjedove jabuke. Popne se na to stablo, pa preskoči na stablo druge jabuke. Tada siđe sa stabla, pretrči preko druge ulice i na tlu izabere najveći orah. Prihvati ga prednjim šapicama i hitro se vrati istim putem. Cijela ta predstava traje možda minutu ili dvije, ali lijepo je vidjeti Repušku kako spretno odnosi orah po orah u šumu. Tamo negdje u nekakvoj duplji nekakvoga starog debla Repuška očito sprema zimnicu.

U vrijeme kad orasi padaju sa stabla, Repuška dolazi točna kao sat. Baš u vrijeme kad bih se ja umivao u kupaonici. A, naša je kupaonica tako smještena da se kroz prozor lijepo vidi sve što Repuška radi.

Iako je Repuška vrlo oprezna, strah nas je da ne strada pod kotačima automobila, ili da naleti na nekoga psa iz susjedstva. A, za mačke, kojih je u našemu susjedstvu mnogo, kažu da su velika opasnost za vjeverice.

Zato je moja supruga odlučila pomoći Repuški u skupljanju oraha.

Napunila je cijelu košaru oraha s onih ničijih stabala. Ja sam pak, ispod našega bora, uz hranilište za ptice, pričvrstio komad daske.

I, naumili smo na tu dasku postaviti svaki dan po nekoliko oraha.

Da se Repuška ne mora izlagati opasnosti pri prijelazu ulice.

Preostale orahe supruga je rasprostrla na terasi s druge strane kuće. Da se suše, i da svaki dan po nekoliko možemo ponuditi Repuški.

Kako se ta daska s orasima nalazi točno na putu kojim Repuška prolazi po orahe, pretpostavljali smo da će Repuška odmah shvatiti da su ti orasi namijenjeni baš njoj.

I, ne će više pretrčavati preko ulice. I, izlagati se opasnosti po život zbog nekoliko oraha.

Ali, nije se sve dogodilo baš onako kako smo očekivali da će se dogoditi.

Što se dogodilo, čitajte u slijedećoj priči,