Priča o Donu

Don je otišao, došao je Don

         Kao što vam je poznato Don je bio Bubina simpatija iz susjedne ulice. Bio je to križanac ne zna se koga i s kim. Ali, bio je lijep i krupan pas. Naš ga je susjed doveo jednoga ljeta iz Dalmacije.

Kao što sam već napisao Don je bio Bubina simpatija, sve dok susjedi nisu odselili. Nekuda prema Bregani. Don bi povremeno znao svratiti u stari kraj, kad bi uspio pobjeći iz novoga dvorišta. Ti su se posjeti prorijedili, dok nisu posve izostali. Ili je Don izgubio zanimanje za starim krajem ili su naši bivši susjedi napravili tako visoku ogradu koju Don ne može preskočiti. A, Don može, k'o od šale, preskočiti ogradu visoku dva metra.

Ali, ovo nije priča o ovomu Donu, bivšoj Bubinoj simpatiji. To je priča o jednom drugom psu, koji se također zove Don.

Taj je drugi Don naš novi susjed. Doveli su ga njegovi gazde ljetos, kad su doselili u naše neposredno susjedstvo. Don je mladi pas, nije stariji od godinu dana, pa je razigran i jako znatiželjan.

Kako naši novi susjedi još nemaju pravu ogradu, za svojega su Dona iza kuće ogradili prostor da može preko dana biti na slobodnom.

Takva improvizirana ograda, žičana mreža, kojom su taj prostor ogradili, ne može zaustaviti mladog psa željnog igre.

Tako je Don više izvan tog ograđenog prostora negoli u njemu. I, znatiželjno obilazi susjedstvo u nadi da će naći nekoga za igru.

Obavezno kroz njihovu ogradu pozdravi Sinu i Kikića, pa onda kroz njezinu ogradu pozdravi Sabu. Najradije, međutim, svrati do naše ograde da pozdravi Arnija i Bubu. Tu se onda kroz mrežu razgovaraju Don, Arni i Buba.

Don bi najradije ušao u naše dvorište, da se poigra s Arnijem i Bubom. Mi bismo ga, pak, najradije pustili u naše dvorište, ali kako još ne poznajemo naše nove susjede, ne znamo bi li to njima bilo drago ili ne. Pa se tako Don, za svaki slučaj,  igra s Bubom i Arnijem na malo neobičan način. On izvana, Arni i Buba iznutra. Ali, svejedno, dobro se zabavljaju.

Don se pojavi malo na jednom mjestu, tamo gdje nema živice, pa kad se tamo sjure Buba i Arni, nestane. Onda se pojavi na drugom mjestu uz ogradu, opet tamo gdje nema živice, i kao da izaziva ova dva naša huncuta.

Kada naši huncuti pojure na to mjesto Dona više nema. Čas zatim proviri na nekom trećem mjestu.  Ili se vrati na ono mjesto gdje se prvo pojavio.

Sve dok mu Buba nije doskočila. Buba pusti Arnija da traži mjesto gdje će se pojaviti Don, a ona se lijepo smjesti uz ogradu upravo tamo gdje se Don prvi puta pojavio. Zna ona da će Don ponovno doći na isto mjesto.

         I, tu ga dočeka: «Buu! Ne možeš me nadmudriti!»

         Ta igra traje sve dok onome vani ili onima unutra ne dosadi. Obično cijelo jutro.

         Sve dok se jednoga dana nije dogodilo nešto zaista neobično.

         Dok je Arni trčao uz ogradu usporedno s Donom, koji je trčao s vanjske strane, dotle je Buba čekala na onome mjestu gdje se Don obično prvi puta pojavljuje.

         Odjednom, Buba se jako uzrujala i počela lajati.

S vanjske strane ograde pojavio se Don. Ali, Don se natjerivao s Arnijem s druge strane kuće. Odakle on ovdje. Tako brzo nije mogao optrčati naše dvorište. I, ja sam se začudio. Tu nešto nije bilo u redu. Kakve to Don ima nadnaravne sposobnosti, da može istovremeno biti na dva mjesta. Ili, optrčati dvorište izvana, brže nego što to može Arni iznutra. A, Arni si pritom i skrati put, pa bi svakako trebao biti brži od Dona.