ARNI

Babaroga
Home
Predgovor
Kako je Arni prestao piskiti kao curica
Arni je nestao
Avrr! Cudoviste. Avrr!
Zasto je Arni odbio poci u setnju
Dobro jutro, Arni
Zamijenjene uloga
Zasto me Arni vise ne budi prije zore
Kako je Arni prevario Bubu
Kako je Arni ponovno prevario Bubu
Samo ti spavaj
Neobicni nocni gosti
Je li Arni ljevak ili desnjak
Arni je ipak ljevak
Arni je ipak ljevak
Arni! Zar opet?
Kako je Arni sacuvao gredicu sa cvijecem
Arni! Zar ti gredice nisu dovoljno?
Arni, Buba i puni Mjesec
Gdje je kost?
Arni na izborima
Arni se uozbiljio
Tko hoce jednoga maloga Kikica
Sina se vratila s mora
Kikicev povratak
Kako se Kikic udvostrucio
Dva su Kikica ipak malo previse
Rastanak
Tu je sada moj dom
Mrvica i gospodin Komadina
Zasto bas mene
Sampion i neki cudni lovci
Kako je Sampion dosao u Moslavinu
Spasavaj se tko moze
Jura ide doma
Kako je Repuska skupljala orahe
Pametna nasa Repuska
Babaroga
Kako se Zuco docepao ribice
Prica o Laru
Prica o Lili - Prvi susret
Okrutna igra
U bijegu je spas
Prica o Crnome
Bez cime se ne moze
Cima nije cima
Cima zna sve
Don je otisao, dosao je Don
Donov duh
Arni
Page Title

Priča o Žući

Babaroga

 

Žućo je jedan običan mačak. Žuti. I zato smo ga nazvali Žućo. Ali, nije naš kućni ljubimac, niti je mačak iz našega susjedstva. Ali, nije ni običan mačak. Žućo je, po svemu sudeći, vrlo pametan mačak. I, mačak vrlo neobičnog ponašanja.

Žuću smo upoznali u mjestu Jezera, za vrijeme jednoga ljetovanja prije desetak i više godina. Za one koji ne znaju, Jezera su prekrasno malo ribarsko mjesto na otoku Murteru.

Mnogo mještana bavi se ribolovom, a Jezera su matična luka mnogim ribarskim brodovima. Ti brodovi obično isplove ranom zorom i vraćaju se poslije zalaza Sunca. Među njima najpoznatiji je brod neobičnog imena – Babaroga.

Babaroga ima dobroga barbu i dobru posadu, pa se obično vraća iz ribolova s bogatim ulovom. Taj se ulov raspoređuje po točno utvrđenim pravilima. Jedan se dio odmah baca u more. To su obično male ribice koje ribari puštaju da još malo odrastu.

U more se bacaju i riblji otpaci kao hrana galebovima, koji uporno prate Babarogu u velikom jatu.

I, kada se na obzorju pojavi jato galebova, to je znak da će se uskoro iza obližnjega rta pojaviti i Babaroga.

Tada se obično mještani i njihovi gosti skupe na rivi. Netko da kupi ribu, a netko iz znatiželje, da vidi što je sve Babaroga toga dana ulovila.

Ali, na rivu ne dolaze samo mještani i njihovi gosti. Na pojavu Babaroge, na rivi se skupi i veliko mačje društvo. I, guraju se međusobno, da budu što bliže mjestu gdje će brod pristati. Uz popriličnu dernjavu.

Mace dobro znaju zašto to čine.

Najbolji dio ulova, odmah pošto Babarogu privežu uz rivu, ribari ukrcaju u kombi. To je riba za restorane i hotele.

Drugi dio ulova, raspoređen po vrstama i veličini ribe, postavlja se na kamene stolove i odmah nudi na prodaju.

A, nešto ribe, koju vjerojatno nitko ne bi kupio, ribari pobacaju onim mačkama koje su također došle dočekati Babarogu. Na opće zadovoljstvo skupljenoga mačjeg društva. Kad ribari bacaju ribu mačkama, vrijedi pravo jačega. Koji se macan i mačka uspio progurati bliže brodu mogao bi dohvatiti i veću ribicu.

Već prvoga dana, kad smo kao znatiželjnici prisustvovali takvoj raspodjeli ulova s Babaroge, zapazili smo i Žuću.

Žućo se nije gurao s ostalim mačjim društvom. Držao se po strani, aristokratski dostojanstveno i na izgled potpuno nezainteresirano. Kao da ga ribe uopće ne zanimaju. I, nekako s visoka gledao na mačje društvo koje se guralo prema Babarogi.

Kad su ribari počeli bacati ribe mačkama, mi smo znatiželjno promatrali kako se mačke otimaju za najbolje komade. I, kad je cijela ta predstava završila, na povratku, pokraj jedne kamene klupe ugledali smo Žuću.

A, Žućo se gostio s povelikom ribicom, podalje od mačjega društva.

Ali, kako se uspio dočepati ribice?

To nismo uspjeli odgonetnuti, pa smo odlučili ponovno doći da vidimo kako je to Žućo nekome od mačaka uspio oteti dobru lovinu.

 

Što se iduće večeri dogodilo čitajte u slijedećoj priči.

Enter content here

Enter supporting content here

Copyright: © Borko Boranic - Tiberije

tiberije (at) gmail.com