Cima zna sve

U prošloj smo priči saznali da nismo čekali nikakvu mornarčinu s cimom na ramenu, nego malenoga psića, koji ima neobično ime Cima.

Znači Cima nije cima, Cima je pas.

Saznali smo i kako smo doplovili do našega cilja, otočića Kručice, i kako smo tamo na jednome žalu iskrcali Cimu, a mi smo na suprotnoj strani otoka prikupljali nekakve kolce i granje. I, pod nekakvom stijenom čekali s tim kolcima.

Sve dok se nije dogodilo.

Tamo na vrhu odjednom se pojavilo nekakvo dlakavo čudovište s ogromnim rogovima i dugačkom bradom. I, to se čudovište uputilo ravno prema nama.

Još nisam uspio zatvoriti usta od čuđenja, kadli se na istome mjestu pojavilo još jedno takvo dlakavo, bradato i rogato čudovište. Pa, onda još jedno i odjednom je mnoštvo takvih dlakavih, bradatih i rogatih  čudovišta jurilo prema nama.

Ja sam odmah mudro zaključio, da su se moji domaćini oboružali onim kolcima i granjem kako bi se obranili od tih čudovišta. Očito je da su znali da sva ta čudovišta ovdje žive. I, pripremili se za obranu.

Ali zašto smo onda dolazili?

Braniti se od čudovišta?

Kakva li je to čudna zabava? Ploviti sat ili dva i onda se braniti od nekakvih otočkih čudovišta.

Ali, prevario sam se.

Na vrhuncu se, iz svih tih čudovišta, pojavio, nitko drugi nego, naš Cima.

Cima je trčao lijevo desno i tjerao sva ta čudovišta kroz nekakav klanac prema žalu, na kojemu smo se mi utvrdili.

Tek sam tada shvatio da to nisu nikakva čudovišta nego stado koza, predvođeno jednim starim jarcem s ogromnim rogovima i dugačkom bradom. Kasnije sam saznao da su te koze stalno na otočiću, tu žive i razmnožavaju se. A, njihovi ih vlasnici redovito obilaze. Te su koze poludivlje i ne može ih se skupiti kad dođe vrijeme da ih se pregleda ili uhvati koji kozlić za prehranu.

Tu je onda Cima nezamjenljiv.

Nitko osim Cime ne zna i ne može među makijom i stijenama na otočiću prikupiti sve te poludivlje koze.

Kad sam domaćine pitao kako Cima zna što mu je činiti, kratko su odgovorili: «Cima zna sve.»

Ja sam i dalje bio znatiželjan, pa sam pitao tko je to Cimu naučio. Moji su se domaćini gotovo uvrijedili: «Cimu ne treba ništa učiti. Cima zna sve.»

I, time je razgovor o Cimi završio.

U međuvremenu su divlje koze, predvođene onim čudovištem od jarca, stigle do žala i tu stale. Dalje se nije moglo.

Cima je dotjerao još nekoliko onih ljenijih i tek su se tada moji domaćini bacili na posao.

S onim kolcima i granjem, koje su pripremili, zatvorili su onaj klanac kroz koji je Cima dotjerao koze u klopku.

I, tada su se počeli baviti onim kozama. Prebrojavali su koze, jarce, kozliće, pravili inventuru koliko je kozlića muških, a koliko ženskih. I, svašta još.

Tu sam se držao po strani, jer nisam znao što bih trebao raditi, a ni rogovi onoga jarca nisu mi se baš činili bezazlenima.

Cima je, pak, lijepo legao u onu hladovinu, gdje smo se mi do sada skrivali od Sunca, čistio šape od trnja i lizao ogrebotine na šapama koje je zadobio trčanjem po otočkom kamenjaru.

Kad su moji domaćini obavili sve što su toga dana imali u planu, oslobodili su onaj klanac od kolaca i granja, da koze mogu otići sa žala.

Tada smo se svi okupali u uvali. I, Cima također. Ja sam bio zadivljen kako Cima vješto pliva.

Na povratku, Cima se ponovno smjestio među one cime na pramcu broda. Kad se već zove Cima.

U našoj uvali čekalo me je još jedno iznenađenje.

I, odgovor zašto se Cima zove Cima.

Barba je polako s brodicom uplovio u uvalu. Kad je brodica pristala, Cima je prvi iskočio na kameni molo. Jedan od mornara tada je bacio dugačku cimu na molo.

Sada me više ništa nije moglo iznenaditi, iako je Cima učinio nešto zaista začuđujuće.

Cima je prihvatio kraj one bačene cime i povukao cimu koliko je mogao.

Ali, to nije bilo sve.

Cima je tu cimu nekoliko puta omotao oko bitve. To su vam oni kameni stupići za koje se privezuju brodovi.

I, držao je Cima kraj te cime, tako dugo dok onaj mornar, koji ju je bacio, nije s tom cimom privezao brod uz molo.

Tek kad je bilo sigurno da je brod privezan, Cima je pustio cimu.

Barba je samo ponosno rekao: «Zna moj Cima s cimama bolje od ijednoga mornara.»

Sada mi je tek postalo jasno zašto se Cima zove Cima.

Kako je on sve to naučio više nisam htio pitati. Unaprijed sam znao odgovor.

«Cima zna sve.»