Kako je Arni sačuvao gredicu sa cvijećem

Od zadnjeg Arnijevog vrtlarskog posla prošlo je već nekoliko dana, i mi smo se poveselili da je Arni shvatio da gredicu treba čuvati, a ne raskopavati.

Bubu to nije trebalo podučavati. Ona je to znala nekako sama od sebe. Ili, nema umjetničkih sklonosti kao Arni.  

Ali, vrag ne spava. Kao ni Arni. Za koji dan supruga me je pozvala u dvorište. Bila je ljuta kao onda kad je otkrila da u špajzi imamo miša. Šuška.

«Pogledaj što je taj gad opet uradio.» - bilo je prvo što sam čuo.

Gredica je ponovno bila sva razrovana, a Arni je jednako kao i onomad prije nekoliko dana mirno spavao na svojemu mjestu. Bio je čist kao i prošli puta, ali među šapama ipak je ostalo malkice komposta. Znači Arnija je ponovno spopalo. Ponovno je osjetio svoje umjetničke porive. I, ponovno je gredicu preorao. Onako kako se njemu činilo da će je učiniti ljepšom. Bar smo mi tako mislili.

Opet nije imalo smisla špotati ga, a još manje kažnjavati. On sigurno ne bi shvatio zašto ga špotamo, jer tko zna koliko je vremena prošlo od kada je Arni preorao gredicu.

Treba ga uhvatiti na djelu, kad ga je već Buba prestala učiti pristojnom ponašanju. Izgleda da je ocijenila da je Arni, glede kopanja, izgubljen slučaj.

Ponovno smo uredili gredicu. Sada je samo trebalo Arnija uhvatiti na djelu, i objasniti mu da se gredice ne raskopavaju. Tu neugodnu zadaću supruga je, jasno, uvalila meni.

Pa sam ja tako svako jutro pregledao gredicu odmah nakon što bih naše zvijerčice pustio na dvorište. I, sakrio bih se iza zida, da me Arni ne bi vidio. Povremeno bih pogledao gredicu, i čekao kad će Arni početi s oranjem.

Čekao sam tako nekoliko dana, i već sam htio odustati.

Kadli se dogodilo.

Ali, nije se dogodilo onako kako sam ja očekivao. Dogodilo se nešto zaista neočekivano. I, dok sam se ja snašao, Arni je ponovno preorao gredicu.

Evo što se dogodilo.

Tog sam jutra, kao i obično, pustio životinjice na dvorište i sakrio se iza zida. I, čekao. Povremeno sam pogledao gredicu.

I, odjednom, na jednom se mjestu zemlja počela micati. Na rahloj zemlji pojavio se poveliki humak. Prvo jedan, pa onda drugi, malo veći.

Nisam mogao vjerovati svojim očima. Pomislio sam da sanjam. Odakle Arni ispod zemlje?

Onda se pojavio treći humak. Najveći.

I, na vrhu toga trećega humka, iz zemlje nije izronio Arni, nego jedna druga životinja.

Krtica.

Prekrasna životinjica, s divnim crnim sjajnim krznom, žmirkala je na danjem svjetlu, na vrhu onoga velikoga humka.

Tada je nastupio Arni. Zapamtio je da mora čuvati gredicu. Skočio je na onaj humak, iz kojega je izronila krtica, i počeo ga raskopavati, ne bi li uhvatio krticu.

Krtica je u međuvremenu nestala u svojemu tunelu.

Arni je raskopao jedan humak, drugi, pa treći.

I, začas je cijela gredica bila razrovana.

Arni je otjerao krticu. I, sačuvao gredicu od krtice. Jasno je, na svoj način. Onako kako je znao.

Nije imalo smisla špotati ga. Pa ja sam ga osobno podučio da treba čuvati gredicu.