Arni! Zar opet?

Upravo sam sjeo za računalo da napišem novu priču za ovu zbirku, kadli sam izvana čuo suprugu kako zapomaže: «Arni! Zar opet? Pa koj' ti je vrag. Kaj si pak pobenavil?»

Na ovakve izjave na Arnijev račun nisam mogao ostati ravnodušan. Izišao sam na dvorište, da vidim kakvu je nepodopštinu Arni ponovno učinio.

Vani sam zatekao suprugu kako očajno gleda u friško uređenu gredicu sa cvijećem i drugim ukrasnim biljem. 

I, imala je zašto biti očajna.

Supruga je prije nekoliko dana friško uredila gredicu, a sada je bila sva izrovana. Kao da je tuda prošao buldožer.

Da podsjetim. Jesenas smo također pripremali gredice za cvijeće i ostali drač, i Arni bi na gredici odmah  iskopao rupetine, da bismo u njih i voćke mogli posaditi. Pa sam onda te gredice morao prekrivati daskama, da osujetim Arnijeve umjetničke porive. A, Arnija smo morali okupati, jer je bio sav blatnjav.

Proljetos smo ipak u te gredice posadili ono što je tamo bilo trebalo biti.

Arni je, za divno čudo, posve izgubio interes za kopanjem. I, bilje se, uz svakodnevno zalijevanje supruge, divno razvilo.

Nedavno smo osnovali novu gredicu. Nasipali zemlju, pomiješali je s kompostom, i supruga je s velikom ljubavi na tu gredicu posadila raznovrsno bilje.

A, Arni se posve kultivirao, i gredice više nije dirao.

Ali, jutros je gredica bila raskopana.

Arni je mirno spavao na svojem omiljelom mjestu, na vrhu stepenica. Nije imalo smisla buditi ga i špotati. On ionako ne bi shvatio zašto ga špotam. Prvo, nismo znali kada je gredica raskopana. Drugo, mi smo nekoliko dana raskopavali po toj gredici, pa Arniju nikako ne bi bilo jasno zašto nam on ne bi smio pomagati. Na svoj način, jasno.

Nešto je, međutim, ipak bilo čudno. Arnijeve šape bile su posve čiste. Možda zato što je zemlja bila posve suha, i nije bilo blata, kao jesenas. A, možda je lukavac jedan, noge očistio i obrisao. I, sada spava k'o anđelek.

Gredicu smo, jasno, poravnali, a supruga je svaku biljku ponovno usadila na njezino mjesto. Ja sam ipak Arniju, koji se u međuvremenu probudio, a možda se samo pravio da spava, održao bukvicu.

Objasnio sam mu da će na gredici izrasti još mnogo bilja i neka čuva gredicu, a ne da je raskopava.

Arni je samo rekao: «Avrr!», promijenio mjesto i nastavio spavati.

Avrr! je moglo značiti svašta, a ja sam čvrsto povjerovao da se Arni suglasio s novim zaduženjem. Da čuva gredicu.

I, stvarno ju je čuvao. I, sačuvao.

Kako, pročitajte u slijedećoj priči.