Priča o Cimi

Bez cime se ne može

Dogodilo se to istoga ljeta kad smo upoznali maloga razigranoga mačića, Crnog.  Kao što već znate Crnoga smo upoznali već prvoga dana našeg boravka na otoku Lastovu.

Tog smo ljeta upoznali i ljude s otoka koji su nam bili ljubazni domaćini i saznali mnogo novoga što prije nismo znali. Tako smo naučili da na moru umjesto konop ili štrik rabe naziv cima. Cima, kao naziv za konop ili štrik, vjerojatno ima porijeklo u talijanskom jeziku. Naučili smo kako se vežu čvorovi na toj cimi, kako se s tom cimom privezuje brod uz obalu, ukratko kako je cima neobično važna u životu ribara i pomoraca.

Tako smo mi lijepo uživali u ljepotama otoka Lastova, učili o svemu onome što nam je bilo strano, daleko i nepoznato.

U uvali u kojoj smo postavili naše šatore domaćini su imali nekoliko magazina. To su vam male kamene kućice u kojima bi ribari i ratari ostavljali svoj pribor. Jer njihove su kuće za stanovanje u unutrašnjosti otoka, udaljene oko pola sata ili sat hoda. Često bi ljeti i prespavali u tim magazinima.

Jednoga su nas jutra naši domaćini pozvali na izlet u školje. Školji su skupina otočića istočno od Lastova. Zovu se Lastovnjaci.

Naši su domaćini na jednom od tih školja, Kručici, ako se dobro sjećam, imali nekakvoga posla. Nama su ponudili lijepu vožnju brodom i nešto zanimljivoga na toj Kručici. Što ćemo vidjeti kad budemo tamo. Naravno da smo objeručke prihvatili ljubazan poziv.

Ali, ne svi.

Naš je mačkoljubac ljubazno zahvalio i ispričao se kako on u malom brodiću uvijek dobije morsku bolest. Pravi razlog njegovog ostanka u logoru bila je ona lijepa crna maca i dva njezina sinčića, mala razigrana mačića. On se u međuvremenu osim s Crnim sprijateljio i s njegovim bratom. I s njihovom mamom, lijepom crnom macom, naravno. Pa se po cijele dane s njima igrao. Čak bi znao i na kupanje zaboraviti, koliko je bio zaokupljen crnom mačjom porodicom.

Na moje iznenađenje i ostali moji prijatelji počeli su se izmotavati. Svaki je pokušao naći nekakav razlog zašto baš on mora ostati u logoru.

A, pravi su razlog bile mace, ali ne one na četiri noge. Naš su logor, naime, dan prije posjetile tri lijepe djevojke iz mjesta. Kao, čule su za goste iz Zagreba i donijele nam nešto voća. Pritom su se i okupale.

Moji su prijatelji očekivali da će se to ponoviti i nisu htjeli propustiti lijepo društvo.

Tako sam se na poveći leut, uz naše domaćine, ukrcao samo ja. Smjestio sam se s našim domaćinima u brodicu i rekao da možemo krenuti, jer nitko od mojih prijatelja ne će poći s nama.

Na moje iznenađenje svi su mirno posjedali, neki i polijegali na klupe i čekali. Već sam postao pomalo nestrpljiv, pa sam pitao barbu što se čeka. Odgovor je bio kratak: «Cimu. Bez cime ne moremo poć. Ništa ne ćemo udelat.»

Tako znači. Netko je zaboravio ponijeti cimu i mi sada čekamo da se taj netko pojavi. Ipak, malo sam se osvrnuo po brodici. Konopa ili cima bilo je svakojakih. Znači, čekamo nekoga s nekakvom naročitom cimom. Bez koje ništa ne ćemo uraditi. Samo što? To mi nitko nije rekao.

Svi su mirno sjedili, oni koji su polijegali čak su i zaspali. Nije mi preostalo drugo nego čekati. Kao i oni.

Već sam izgubio svaku nadu da ćemo ikada isploviti, kadli odjednom začujem barbinu naredbu: «Pali makinu.»

Pogledao sam prema obali da vidim koga smo to čekali.

Ali na puteljku prema mjestu nije bilo nikoga. Nikakve mornarčine s tom naročitom cimom na ramenu nije bilo na vidiku.  

Znači, barbi je dojadilo čekanje, pa je odlučio isploviti i bez te naročite cime, bez koje se ne može  ništa udelat.

A, možda se ipak može.

Svi su se u brodici užurbali. Vjerojatno da nadoknade vrijeme koje smo potrošili zbog te nesretne cime. Koju na kraju nitko nije donio.

Netko je palio makinu, netko odvezivao cime, a ja sam nastojao da ne smetam.